Jednom je jedan starac širio glasine o svom komšiji da je lopov.

Kao rezultat toga mladić je uhapšen. Nekoliko dana kasnije dokazano je da je mladić nedužan. Nakon što je pušten, tužio je starca za lažne optužbe.

Na sudu je starac rekao sudiji: „To su bili samo komentari koji nikome nisu naudili.“

Sudija reče starcu: „Napiši sve loše stvari koje si rekao o njemu na komad papira. Zatim taj papir isjeci na komadiće i prospi ih po putu do kuće, a sutra se vrati da čuješ kaznu.“

Sutradan je sudija kazao starcu: „Prije nego što čuješ kaznu, moraćeš izaći i pokupiti sve komadiće papira koje si juče bacio.“

Starac reče: „Ne mogu to učiniti. Vjetar ih je raznio na sve strane i ne znam gdje da ih pronađem. Samo Bog zna gdje su sve završili.“

Sudija zatim odgovori: „Na isti način, tvoji naizgled bezazleni komentari otišli su na razne strane i mogli su uništiti čast ovog čovjeka do te mjere da je nije moguće trajno popraviti. Ukoliko ne možeš govoriti dobro o nekome, onda nemoj ništa ni govoriti.“

Neke štete su nepopravljive. Osim što nanosimo trajnu štetu onome koga ogovaramo, pa čak i kada samo pasivno u društvu slušamo kako to pred nama drugi rade, još veću štetu nanosimo samima sebi, jer neminovno smeće koje je neko istresao ostaje u nama oduzimajući nam životnu energiju i sreću, ali iznad svega dragocjeno vrijeme koje nikada nećemo moći vratiti i koje smo mogli utrošiti na nešto bolje i korisnije kao što je rasprava o novim idejama, projektima ili vizijama. Buda je davno konstatovao da je naš najveći problem upravo u tome što mislimo da imamo vremena.

Budimo od onih koji ne učestvuju u ovom tako raširenom a besmislenom procesu, koji svojim primjerom, mijenjajući prvenstveno sebe, a kroz to i one sa kojima se druže, čine zajednicu boljom i zdravijom iz dana u dan.

Mali umovi diskutuju o drugim ljudima. Prosečni umovi diskutuju o događajima. Veliki umovi diskutuju o idejama. Elenor Ruzvelt

Izvor: Dr. Kenan Crnkić – Nadživjeti život