Na osnovu svih neprijatnosti kroz koje sam u životu prošao, čisto za sebe sam izdvojio nekoliko osnovnih pravila za preživljavanje:

PRVO – u kritičnoj situaciji treba izbjeći svaku analitičku procjenu situacije, racio i logiku. Ne dozvoliti sebi pitanja kao što su: „Šta će se desiti i hoću li preživjeti.“ Neophodno je uzdići se iznad situacije, prepoznajući u svemu Božiju volju.

DRUGO – nijedna nesreća ili iskušenje se ne postavlja čovjeku da bi ga uništilo ili kaznilo – „Bog ne kažnjava.“ Iza svakog događaja krije se pozitivno načelo koje je usmjereno ka buđenju viših aspekata našeg bića. U najkritičnijim situacijama je prisutan kreativan princip, mada ga je teško odmah kao takvog prepoznati i osjetiti. „Šta god Bog da učini – to je za dobrobit“ – svima je poznata ova izreka.

TREĆE – u opasnim situacijama se ne smijemo uplašiti, paničiti ili biti ozlojeđeni, jer tada sigurno gubimo bitku. Strah od budućeg ishoda predstavlja nevjerovanje u Boga i u višu volju. Zato u kritičnim situacijama često treba ponavljati – „NEKA BUDE TVOJA VOLJA BOŽE.“ To će pomoći da se strah savlada. Ozlojeđenost je takođe nevjera u Boga i u pozitivno načelo koje se u pozadini svega krije. Jednom i za uvjek sebi moramo reći: „Kod Boga nema kazne. Postoje samo iskušenja koja nam pomažu da prevaziđemo naše slabosti i tako se još više približimo Bogu.“

ČETVRTO – šta god da se desi ili može da se desi, najvažnije je ne gubiti ljubav koja je u duši, odnosno, nju treba prvo spašavati. Treba ponavljati – „šta god da se desi, kakve god nesreće me zadesile, moja ljubav prema tebi Bože se neće ugasiti.“ U situacijama opasnim po život, možemo se spasiti samo zahvaljujući očuvanju ljubavi prema Bogu. Dobrodušnost i želja da se drugima pomogne u trenutku kada smo i sami u kritičnoj situaciji – čini suštinu Božanske ljubavi.

I PETO – za takmičenje se treba ranije pripremiti. Drugim riječima, možemo zamišljati i emotivno se uživljavati u situacije, kreirajući pri tom u mislima sliku kao da gubimo ono što nam je najdraže, pri čemu se sve naše nade ruše, ponavljajući u sebi rječi – „Bože, sve ovo što mi se dešava sagledavam i prihvatam kao pročišćenje, kako bih svoju ljubav oslobodio i poklonio Tebi. Šta god da mi se desi, moja ljubav prema Tebi će samo postati jača.“ Ne samo da ne bi trebalo da se plašimo nečega što nam se može desiti u budućnosti, već ne bi ni za prošlošću trebalo da žalimo.

Jedan od najopasnijih momenata koji se mogu javiti u kritičnim situacijama je okrivljavanje drugih ljudi i traženje krivca u drugima –jer to je ozlojeđenost.

S.N. Lazarev -Dijagnostika karme 4 – Budućnost